Gustavo Kuerten, poznatiji pod nadimkom Guga, jedan je od najkarizmatičnijih tenisača koji su ikad kročili na zemljanu podlogu. Iako ga svijet pamti po trima titulama u Parizu, hrvatska publika pamti ga po nastupu u Umagu 1998. godine. Tada je, sa samo 21 godinom, postao najmlađi Brazilac koji je dogurao do četvrtfinala ATP turnira, što je bio jasan signal da je pred njim blistava karijera. Umag možda nije bio mjesto gdje je podizao trofeje, ali svakako je bio jedna od stanica na njegovu putu prema vrhu – mjesto gdje je osvojio srca navijača svojim osmijehom, borbenošću i nepatvorenom ljubavlju prema sportu. Unatoč ozljedama koje su ga pratile kroz karijeru, Guga je ostao simbol neukrotivog duha i sportske čistoće.
Nekoliko godina kasnije, umaška publika je svjedočila novom poglavlju te zlatne ere kada se pojavio Juan Carlos Ferrero – ‘The Mosquito’, treći Španjolac koji je ikad zasjeo na prvo mjesto ATP ljestvice. Ferrero je Umag posjećivao šest puta, a vrhunac je doživio 2010. godine kada je, u poznim godinama karijere, napokon osvojio titulu svladavši Potita Staracea sa 6:4, 6:4. Time je upisao svoju 15. titulu u karijeri, a Umag je dobio još jednog člana svog neformalnog ‘zida slavnih’. Već je prije toga, 2009. godine, stigao do finala gdje ga je zaustavio Nikolaj Davidenko, dok je u nekoliko drugih nastupa gubio od kasnijih pobjednika, poput Guillerma Corije i Aleksandra Dolgopolova.
Ferrero je tijekom karijere osvojio 16 ATP titula, četiri Masters 1000 trofeja i predvodio Španjolsku do njezina prvog Davis Cupa 2000. godine. Njegova igra – brza, elegantna i precizna – bila je oličenje tehničke perfekcije na zemlji. U Umagu je 2012. odigrao jedan od svojih posljednjih mečeva, izgubivši u prvom kolu od tada mladog Hrvata Mate Pavića, a karijeru je zaključio nekoliko mjeseci kasnije u Valenciji.
Turnir u Umagu nije samo ugostio ova dva velikana – kroz godine je bio domaćin devetorici tenisača koji su nosili titulu svjetskog broja 1. No upravo su Guga i Ferrero, svaki na svoj način, obilježili jedno posebno razdoblje. Bili su predstavnici jedne ere u kojoj su sportski talent, elegancija i srčanost na terenu bili jednako važni kao i rezultati. Njihova prisutnost u Umagu ostavila je nasljeđe koje i danas živi – nasljeđe velikana koji su turnir učinili većim nego što je bio.
