Novak Đoković: Početak puta prema besmrtnosti

Godina je bila 2006., a 19-godišnji Novak Đoković već je pokazivao naznake onoga što će postati – nezaustavljiva sila svjetskog tenisa. Na turniru u Umagu stigao je do finala, gdje ga je čekala još jedna buduća legenda, Stan Wawrinka. U dramatičnom prvom setu, Đoković je vodio 3-1 u tie-breaku, no zbog problema s disanjem morao je predati meč. Bio je to trenutak koji je tada djelovao kao razočaranje, no danas se promatra kao simbolična stanica na putu prema vrhu.

Umag je Đokoviću bio tek druga ATP završnica u karijeri, ali značila je puno. Već 2008. osvojio je prvi Grand Slam turnir u Australiji, a karijera mu je eksplodirala u narednim godinama. Ukupno 24 Grand Slam naslova, točno 100 osvojenih turnira i zlatna olimpijska medalja iz 2024. godine učinili su ga najtrofejnijim tenisačem u povijesti sporta.

Đoković se još jednom vratio u Umag 2007. – ali samo u konkurenciji parova, s bratom Markom. Iako su ispali u prvom kolu, Novak je više puta istaknuo svoju povezanost s turnirom:

“Turnir u Umagu ima posebno mjesto u mojoj karijeri i uvijek sam uživao igrati tamo.”

Đoković niti u 38. godini života ne pokazuje znakove posustajanja čemu svjedoči i nedavno polufinale Roland Garrosa, pa je za očekivati kako će se ukupna brojka njegovih osvojenih turnira kroz sljedeće godine dodatno povećati, kao i njegovo mjesto na teniskom pijedestalu.

Rafael Nadal: Prva titula iz sjene

Dok je Đoković u Umagu doživio svoju prvu probojnu završnicu, Nadal je ondje napravio svoj prvi pobjednički korak. Godina je bila 2003., a 17-godišnji Rafael Nadal, tada tek 203. igrač svijeta, pojavio se u parovima s Álexom Lópezom Morónom. Nisu imali velika očekivanja, ali su osvojili turnir suverenom pobjedom u finalu, a Nadalu je to bio prvi ATP trofej u karijeri.

Taj “tihi” naslov iz Umaga kasnije će se prepoznati kao početak jedne od najslavnijih karijera u povijesti. Nadal je osvojio 22 Grand Slam naslova, 92 ATP titule i ostao upamćen kao “Kralj zemlje”. Do danas drži rekord s 81 uzastopnom pobjedom na zemlji, što je nedodirljiv niz koji u potpunosti definira njegovu dominaciju.

Nadal se 2005. vratio u Umag s titulom pobjednika Roland Garrosa, ali ozljeda koljena spriječila ga je da zaigra u singlu. Izašao je na centar s mikrofonom i objavio: “Nažalost, ne mogu igrati zbog ozljede, ali rado ću se vratiti u Umag.”

Simbolična smjena generacija

Umag upravo zbog ovakvih događaja ima posebno mjesto u pričama najvećih. Đoković i Nadal nisu ovdje osvajali iz godine u godinu, ali su upravo na ovom turniru osjetili prvu publiku, prvo finale, prvi trofej.

Umag je tih ranih 2000-ih godina imao privilegiju biti tiha pozornica velikih početaka. Gledajući unatrag, jasno je da su Novak i Rafa zapravo postavili temelje nove ere, one koja će desetljećima oblikovati svjetski tenis. Predstavnici "zlatne generacije” bili su gosti Umaga kad su tek započinjali svoj put prema teniskoj besmrtnosti.

Jer Umag nije samo mjesto gdje se osvajaju pehari: to je mjesto gdje počinju legende.