Marin Čilić snažno je započeo svoj nastup na Australian Openu 2026 u ponedjeljak, kada je svladao Daniela Altmaiera s 6:0, 6:0, 7:6(3). S 37 godina i kao 70. igrač PIF ATP ljestvice, hrvatski tenisač je pokazao da je i dalje itekako sposoban igrati vrhunski tenis na turniru na kojem je 2018. igrao finale.
Tijekom razgovora s novinarima nakon meča, Čilić se rukovao s Denisom Šapovalovom, koji se našalio da se “vratio Marin Čilić iz 2016. ili 2019.” Bivši svjetski broj 3 uzvratio je uz smijeh da je to zapravo verzija iz 2014. – godine u kojoj je osvojio US Open.
ATPTour.com razgovarao je s Čilićem o njegovoj igri, putovanjima s obitelji, razvoju tenisa i još mnogočemu.
Danas ste prva dva seta dobili bez izgubljenog gema. Kada igrate na toj razini, jasno je da vaš tenis i dalje spada u sam vrh. Što vam prolazi kroz glavu kada osjećate da ste u takvom ritmu?
„Za mene ta razina dolazi iz osjećaja na treninzima. Vidim gdje sam, vidim koliko sam fizički bio spreman tijekom cijele 2025., posebno u pripremnom razdoblju. Naravno, gledam i što rade drugi, kakve su im rutine, kakav sam u uspredbi s njima fizički.
Jasno, moje tijelo nije isto kao kada sam imao 26 ili 27 godina, ali i dalje osjećam da sam na vrlo visokoj razini. I to mi daje veliko zadovoljstvo – da još uvijek mogu igrati vrhunski tenis. To meni i mom timu donosi uzbuđenje i dodatnu motivaciju.”
Vaša je obitelj ovdje u Melbourneu, uključujući i vaša dva sina, koji su sada već obišli sva četiri Grand Slam turnira. Koliko vas to gura da nastavite igrati?
„Prije svega guram sam sebe jer imam ogromnu podršku obitelji. S druge strane, oni mogu putovati sa mnom i ta ravnoteža puno pomaže. Da su kod kuće, a ja stalno na putu, to jednostavno ne bi funkcioniralo – vrlo brzo bi se sve raspalo. Ja bih nedostajao njima, oni meni. Dečki sada imaju šest i četiri godine, to bi bilo previše.
Ovako, oni uživaju u putovanjima, a ja osjećam da sam i dalje u dobroj poziciji – fizički i igrački. Mislim da ove sezone mogu testirati koliko daleko još mogu ići. U tim sam dodao i Matea Delića, koji je radio s Bornom Ćorićem i Borneom Gojom, jako je iskusan i sjajan prijatelj. I to mi daje dodatnu motivaciju da budem još bolji.”
Igrali ste protiv Rogera Federera, koji je i dalje često u Melbourne Parku, dok vi još uvijek nastupate na vrhunskoj razini. Koliko vam to znači?
„Predivno je, jer i dalje uživam u onome što radim. A to je i nagrada za sav trud od mladosti – već s 15 ili 16 godina imao sam ozbiljan pristup, disciplinu, profesionalizam, tim oko sebe, brigu o tijelu, raspored, odmor, treninge. Kada sve to radiš pet, deset, petnaest godina, tijelo te nagradi s još nekoliko dobrih sezona. Sada uživam u plodovima tog rada i to je fantastično.”
Kako vam je gledati kako se tenis promijenio od vremena Rogera i Rafe do današnjih igrača poput Sinnera i Alcaraza?
„Igra se jako promijenila i to je došlo gotovo neočekivano, bez nekog posebnog utjecaja. Djelomično i zbog razdoblja Covida. Danas prosječna težina reketa među Top 100 ili Top 200 igračima je oko 305–310 grama, što je prije 10 ili 20 godina bilo nezamislivo – tada su se koristili reketi od 330, 340, čak 345 grama.
Moj reket je i dalje među najtežima na Touru. I to je promijenilo igru – sve se pomaknulo prema snazi i brzini. Svi su atletski izvanredni, svi udaraju jako, ali se izgubilo nešto od one taktičke raznolikosti, igre mačke i miša, stilova koje smo imali prije 15–20 godina.”
Prilagođavate li se toj promjeni ili se fokusirate samo na svoju igru?
„Moraš se prilagoditi. Vremena su se promijenila i ako čekaš da se igra vrati unatrag, u krivoj si poziciji. Moraš se prilagoditi onome što se događa i vlastitim mogućnostima te izvući maksimum.”
Igrali ste protiv svih velikana svog vremena. Da možete birati jednog protivnika iz povijesti, protiv koga biste najradije igrali?
„Ima toliko nevjerojatnih prvaka. Rod Laver je, primjerice, obilježio tenis – osvojio je toliko Grand Slamova, iako šest godina uopće nije smio igrati jer je bio profesionalac. Zatim Borg, McEnroe, Connors, pa kasnije Sampras, Agassi… Bilo bi nevjerojatno vratiti se u prošlost i odigrati meč protiv Borga, Mats Wilandera ili Rod Lavera.”
