Social Arena u kompleksu Stella Marisa bila je u nedjelju obojana crveno-bijelim kockicama i na nekoliko se sati iz svog uobičajenog teniskog okruženja pretvorila u nogometno navijačko grotlo.
Brojni navijači oboružani majicama, dresovima, šalovima, zastavama i svakojakim rekvizitima od prve su minute utakmice navijanjem iz Umaga odašiljali pozitivnu energiju prema Rusiji i od početka igrali zajedno s Vatrenima, kao da su na terenu stadiona Lužniki. Strani turisti su se također ubacili u navijački vlak te se priključili u podršci našim nogometašima.
Pljesak je pratio svaki dobar hrvatski potez, svaki Rakitićev dribling, svako Modrićevo proigravanje, svaku intervenciju Subašića, svaki Rebićev trk... Eksplozija oduševljenja je uslijedila nakon Perišićeva gola za 1:1, Mandžukić je opet probudio nadu pred kraj, a sve do posljednjih minuta čulo se "ajmo, ajmo". Umažani su vjerovali da će se i ovoga puta Vatreni vratiti...
No, i s posljednjim sučevim zviždukom prolomio se pljesak za Vatrene koji su i u Umagu dobili "standing ovations" bez obzira na ishod finala. Svi su prepoznali srčanu borbu hrvatskih nogometaša koji su zasluženo postali naši junaci za jučer, danas, sutra i zauvijek. Jest da su se malo miješali osjećaji zbog poraza, ali tugu je ipak nadjačao osjećaj ponosa i sreće jer su nam Vatreni priredili mjesec dana neponovljive bajke.
Bili su svima inspiracija kako se bori za dres, pokazali da se nikada ne treba predati i kako se hrabro nositi sa svakim suparnikom, a to je ono što će možda i nekome od tenisača poslužiti kao primjer ovoga tjedna na ATP turniru Plava Laguna Croatia Open.
